design by Bahata =)
  siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Likovi (same smo ih crtale, Kimmy je crtala cure, Mimy dečke):

Phillys


Christine


Danny



Harris



Kleovan



Lazkar - human form (Yamapi)



Lazkar - angel form (Yamapi)



Ronnie



Signale

Postovi (s ovog i Snow Maiden bloga)

Chapter 1 - Phillys
Chapter 2 - Christine
Chapter 3 - Phillys

Postovi sa Snow Maiden:

Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11

Li(n)kovi

Snow Maiden (Mimyn drugi blog)
Mima je u bedu (Mimyn osobni blog)
**I feel good when Im crying** (Kimmyn osobni blog)
Kimmy's adventures (Kimmyn drugi blog s pričom)
Children of a Past and Future (moj i frendičin blog)
Charmed girl
Frankin svijet
**I feel good when Im crying**
Kimmy's adventures
x Moje knjige x
Marissa-Aileen Downs

Dnevnik.hr
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Choice of hero(Instrumental) - Dekaron

Myspace Cursors @ JellyMuffin.comMyspace Layouts & cursors

subota, 31.01.2009.

Chapter 2 - Christine

† Kvragu! Opet budilica.Moram ju slušat svako jutro dok traje škola. Ali to je samo 4 dana u tjednu. K tome čujem i zujanje u 5 ujutro.
"CRH3, što je sad?", rekla sam polaku ustajući iz svog ogromnog kreveta u koji bi moglo stati još barem 3 osobe. Trljala sam oći te rukom automatski mahnula budilici da se zgasi.
"Vaš brat je opet slomio vazu, gospođice.", obrati mi se CRH3. On je robot, ustvari. Ali kad mi je smrtno dosadno (što više nije tako često), dobro dođe za razgovaranje. Glavni je robot u kući (zapravo, ta cijela kuća je robot, što me strašno živcira. Nemam svoje privatnosti!) i on upravlja ostalima.
"Koliko ti puta moram reći da me ne zoveš tako? I dodaj mi češalj. Što je danas novo?", zijevajući sam hodala prema ogledalu koji se nalazio suprotno od kreveta. Jedva sam vukla svoje duge, pospane korake po čupavom rozom tepihu. Mrzim rozo. Podsječa na bahatu Mary. Zašto mora biti bijele i lagano ružičaste boje? Željela sam da sve u mojoj sobi bude donekle crno, možda čak i par šarenih stvarčica. Pogledam u ogledalo čiji su obrubi bili zlatni (pogodite koje obte boje. Bijele naravno.) Zaprepastim se. Izgledam kao zombi! Moja duga, tamno smeđa, lagano valovita kosa s crvenim pramenovima stršila je na sa sve strane, a lice mi je izgledalo kao da sam se valjala u trnju.
"Brzo pod vodu!"
"Smirite se, gospođice, nije toliko strašno. Začas ćete biti kao novi, kao i obično. Novosti: 3 nova e-maila i 2 poziva od Ronnie u 4:53 h..."
'Ta nije baš pri sebi,' pomislila sam.
"...i stigla je razglednica iz Francuske od Mey. Ronnie upravo trči niz ulicu", blebetao je CHR3 otvarajući moj crni ormar s odjećom, kojeg sam obožavala baš zato što je bio crni.
"Kakve li novosti," zagunđala sam ja. Nisam baš neki ljubitelj robota, ali mama inzistira.
Baš sam zakopčala svoju crno crvenu usku majicu kad je Ronnie utrčala unutra. Ta dugonoga plavuša ni ovog puta nije uspjela ući a da se ne spotakne na Loryevu lopticu (Lory je moj pas).
"Ufff... E, nećeš pogoditi što je sad bilo! Upravo sam srela Kelly! A onda je onaj...", počela je Ronnie opet blebetati. Nosila je uske crne hlače, te kratku plavu majicu s nekim natpisom. Uši su joj gotovo letjele kad je trčala prema meni, koliko je klempava. Ali nama to ne smeta, samo se nekad Liliah i ja šalimo na račun njenih ušiju kad dosađuje.
"Dobro jutro, Ronnie. Dobro sam, hvala na pitanju. Kako si spavala? Ja super. Ne, nisam jela, dobro da pitaš.", prekinula sam su sam ju, lagano dureći se.
"Aaaaa... Dobro jutro... Ovog puta sam mislila i na tebe. Donijela sam ti nešto...", izvadila je malo veću vrećicu.
"Pa tko bi rekao... Ammmm hvala ti. Opet ta čokoladna splačina? Ali bolje išta nego ništa.", rekla sam gurajući u usta neko čuno pecivo s čokoladom i vanilijom...
"Bok curke, kako ste?", zagrlio nas je moj buraz stariji otprilike godinu dana od mene. On je imao smeđu kosu, plave pramenove (danas gotovo svi imaju pramenove. Neki imaju i po sto boja na kosi), jako visok, darker. Bio je smrtno zaljubljen u Ronnie. Ali frajer ni da se zacrveni pred njom. Kako čudno, dečki se nikada ne crvene pred curama koje im se sviđaju. Vjerojatno zbog toliko različitih gena. †
† "Požuri Christine, zakasnit ćemo u školu!"
"Smiri se Ronnie, tek je pola 9, a škola počinje u 9, a mi imamo 20 minuta do škole. Čak stigneš pogledat onaj svoj butik...", okretala sam očima. To je bio neki butik s cipelama na onom uglu kad se skreće u kojeg je Ronnie uvijek morala prije škole zuriti. Ne znam što joj je danas.
"E da, znaš da je Mary danas...."
"A ti znaš da me ta bahata plavuša koja ide štiklama u školu i nosi samo rozo uopće ne znaima. Osim toga znaš da je ona za "grupe" u školi, ja ja skroz protiv toga. Zašto se svi ne bi međusobno družili?"
"Pa ovaj... Ma u pravu si. Ali znam da te ovo znaima. Vidjela sam ju ujutro kad sam trčala k tebi. Gledala je moj butik... Bila je s svojim curama, Lonelle i Berry. A baš su naši dečki iz razreda prolazili. A među njima i Tony (Mery se zanima za njega). I tada je naletio golub i pogodi... I još ju je neki biciklist polio vodom po njenom novom krznu. Da znaš, svi su se valjali."
"A mislila sam da se to nikad neće dogoditi. Da bar sam to vidjela. Baš lijepo što je jučer padala kiša.", taman smo stali kod Ronnieinog butika. Sve je bilo u zmazanim lokvama po cesti i pločniku.
"Joj, Christine! Došle su nove čizme!", skakutala je pred izlogom. Toliko luda nisam ni ja za čokoladom.
"Žao mi je što ti moram srušiti raspoloženje,ali mama ti i onako ne da da nosiš čizme i štikle u školu. Ali samo se ti veseli, nemam ništa protiv toga."
"Pa lako je tebi, ti dobiš što god hoćeš.", beljila mi se Ronnie.
"Pa ja ne želim štikle, to je razlika. Ja volim starke. Long live all star shoes! Jest da su "stare" ali su još uvijek u modi, tko bi rekao. Hajde Ronnie, sada ćemo stvarno zakasniti.", okretela sam očima. Doslovno sam ju morala vući i odljepljivati od tog stakla. †
† Već su svi pred školom. Svi su bili u nekoj drugo boji, pa je školski vrti bio šaren -- zelena, crvena, žuta, plava, crna... Sve moguće boje. Kakva je to maoda danas. Jedino netko niej bio u nekoj "punoj" boji -- rozo-žuto-smeđe. Još su se svi držali za trbuhe kad su gledali u Mary. Da se toliko ONA osramoti. Bog je danas dobre volje.
"Hey, Ronnie, znaš li onog tamo -- crnokosog?", neprimjetno sam prstom pokazivala u nekog dečka crne kose i očiju koji je bio izdvojen od ostalih. Pomalo je zgodan. Bio je sav u crnom i smeđem, neko odjelo kao što i većina nosi. Imao je i marte. Bio je lagano blijed. Čudim se kako Mary još nije doskakutala do njega. Ah da, ona se malo... Ahem... Zasrala. Zna netko ljepši izraz za to?
"Pa ovaj... Ne. Mislim da je novi. Ajmo ga pitat kak se zove", ah istina, što se tiče dečkiju, Ronnie je ekspert za to.†
† Počeo je i 1. sat. Imali smo hrvatski. Izvadila samo svoj laptop iz torbe, baš me znaima što je danas po programu.
Znaima vas kaj je bilo s onim crnokosim? Sad će profesorica sce reći. Ide u naš razred. To je meni super. Konačno netko zgodan.
"Dobro učenici vidim da ste svi izvadili svoje laptope. Sada bih vam predstavila nekog. Imamo novog učenika u razredu. Ovo vam je Yamapi Takushido. Želim da budete dobri prema njemu, neka se osječa jako dobro došao u novoj školi. Došao je čak iz drugog grada...", profesorice, on je više nego dobrodošao. Profesorica ga je smjestila u 2. klupu u sredini. Baš ispred mene i Ronnie. Super!
"Ja mislim da je Yamapi baš simpa.", javila se Ronnie igrajući neku munjenu igru na internetu. Čak i to imamo po novom. Dobili smo ravnateljicu koja to dozvoljava (internet).
"Ali ja još uvijek tvrdim da ima čudno ime", javila sam se.
"Ma tebi je sve čudno. Mislim da ti je to neko kinesko ime..."
"Ronnie, pa čak i ja znam da je japasko. Kinezi ti daju ime tako da bace tavu niz stepenice", zezala sam ju.
"A kvragu, opet me sredio... Ah, hvala kaj si mi rekla", više je pratila tu svoju igricu neg ono što ja govorim. Ja sam pak pregledavala the sims 8 online, te svoj blogek.
Gledala sam Yamapievo simpatično lice kad mi se je okrenuo i nasmiješio krasnim osmjehom. Znala sam, ako uskoro ne skrenem pogled s njegovog lica, bit ću zaljubljena preko ušiju. No, hoće li on u mene? Ne znam baš. †

To be continued...

Eto. I hope you like it. Sljedeći post je s Phillys (back to the past).



| Let's make time go faster! (3) | It's alredy too fast! | ^.^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.