|
|
| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Phillys
Christine
Danny
Harris
Kleovan
Lazkar - human form (Yamapi)
Lazkar - angel form (Yamapi)
Ronnie
Signale
Chapter 1 - Phillys
Chapter 2 - Christine
Chapter 3 - Phillys
Postovi sa Snow Maiden:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Snow Maiden (Mimyn drugi blog)
Mima je u bedu (Mimyn osobni blog)
**I feel good when Im crying** (Kimmyn osobni blog)
Kimmy's adventures (Kimmyn drugi blog s pričom)
Children of a Past and Future (moj i frendičin blog)
Charmed girl
Frankin svijet
**I feel good when Im crying**
Kimmy's adventures
x Moje knjige x
Marissa-Aileen Downs
Dnevnik.hr
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
~ Stajala sam pred starom, drvenom kućom. Malom, ali veoma visokom. Drveni krov, visok tri metara, je bio prekriven mahovinom. Prozora nije ni bilo, a vrata su izgledala kao da će se svaki čas srušiti. Pokucala sam na vrata i čekala da se netko javi. "Uđi, ako si prijatelj!" viknuo je visok, hrapav glas. Ušla sam. Straćara je bila veoma mala, samo su krevet, stol i kamin stali unutra. Mali starčić, duge, bijela brade i kose, sjedio je pogrbljen i ogrnut sivom dekom na klimavom stolcu. Lice mu je bilo puno simpatičnih, smeđih pjega. Tamne oči gledale su kroz mene, potpuno zamišljene. "Mudrače! Kralj vas treba," rekla sam, pruživši mu žuti pergament.
"Ha! Taj lijenčina nikako da se nekome suprotstavi bez moje pomoći! Što sada treba?" rekao je Mudrac samozadovoljno, pobjednički.
"Ne znam. Zabranjeno mi je zaviriti u pergament," odgovorila sam. "Ali znam da je od velike važnosti."
"Ah, Phillys! Ti bi trebala biti prva koja bi trebala saznati što se nalazi unutra!" rekao je Mudrac, primivši pergament i otvorivši ga. Neko vrijeme buljio je u njega, čitajući ga, a onda se počeo gromoglasno smijati. "Hitan slučaj! Opet im je Lazkar pobijegao!" smijao se gromoglasno. No, kako su mu oči prelazile prema dnu pergamenta, istog se trena uozbiljio. "Onaj Lazkar?" pitao je zabrinuto samog sebe, a lice mu se napunilo srdžbom. Naglo je ustao i bacio sivu, ofucanu deku sa svojih leđa. Bio je sada u bijeloj pelerini. Bio je veoma visok, glave gotovo do stropa. Kosa mu je bila duga, a s tamnog lica mu je nestalo pjega i potpuno je problijedilo. Oči su mu se zacrvenile. "Rekao sam im da taj njihov način korištenja zaštitnih čarolija nije dobar! Ali Loodvan, šumski Mudrac je glup dok se nešto ne dogodi!" Ljutito je vrludao gore dolje po kolibi koja se odjednom činila toliko velikom. Zidovi su postajali blijeđi. odjednom, iz poda, odjednom pravljenog od bijelog mramora, iskočili su mramorni stupovi. Šokirana, gotovo sam pala na pod. Na mjestu gdje je sjedio starac, pojavio se zlatni tron. Strop se udaljio na visinu od pedeset metara. Pojavilo se mnoštvo prozora i vrata. Odjednom, našli smo se u Velikoj Dvorani, u dvorcu Kralja Khastóra. Mudrac nas je teleportirao! Nikad još nisam to doživjela! Bilo je gotovo izvanredno! ~
~ Na zlatnom tronu sjedio je Kralj Khastór. Na glavi mu je bila zlatna kruna s četiri dijamanta. Tamnoplavi, koji je značio vodu. Svijetloplavi, koji je značio zrak. Crveni, koji je značio vatri i Zeleni, koji je značio zemlju. Uz pomoć njih, mogao je pozvati gospodare Vode, Zraka, Vatre i Zemlje upomoć, ako je bila to takva nužda. Duga, riđa kosa s mnogo sijedih padala mu je na ramena. Njegova riđa brada, također s mnogo sijedih, vizualno je činila njegovo lice dužim. Imao je mnogo sitnih bora na licu. Bio je odjeven u bijeli oklop. Mač i štit su mu ležali pod nogama. Bio je majstor mačevanja. Sitne, plave oči gledale su mudraca s poštovanjem. S Kraljeve lijeve strane sjedila je Kraljica Brunhinda. Smeđa kosa joj je bila vezana u visoku punđu, a na smeđoj kosi bijela, svjetlucava kruna s velikim, ljubičastim dijamantom. Bila je odjevena u dugu, bijelu haljinu, a na nogama je imala sandale. Lice joj je bilo savršeno glatko, a zelene oči velike i lijepe. Pod nogama su joj bile srebrni i strijele u zlatnom tobolcu. Ona je bila majstor u gađanju, učena od vilenjaka. S Kraljeve lijeve strane sjedio je njihov sin, Kraljević Chrispar. Imao je riđu kosu dugu do ramena i male zelene oči. Nije bio mnogo stariji od mene, bilo mu je tek sedamnaest godina. Bio je odjeven u tamnoplavi oklop. na glavi mu je bila srebrna kruna bez dijamanata, a pod nogama dvije sjajne, velike sjekire, rađene od divova i patuljaka. Kako bi Ishtvan, moj trinaestogodišnji susjed rekao, bio je majstor u sekiranju. Bili smo sami u bijelo osvjetljenoj dvorani. "Loodvane. Čekali smo te," rekao je Kralj.
"Primijetio sam," ljutito je rekao Loodvan. "Jesam li vam lijepo rekao da za Lazkara trebaju jače zaštitne čarolije?" počeo ih je koriti.
"Nije se do tada činio tako jakim. A ja ne volim bezrazložno iscrpljivati svoje čarobnjako, Loodvane," rekao je Kralj.
"Mah, to nisu čarobnjaci, to su debele i lijene bitange bez trunke iskustva, koji samo u knjige bulje!" ljutio se Loodvan.
"Loodvane," počela je Kraljica. "Kao prvo, molila bih da se smiriš. Kao drugo, Nitko osim nas ne smije znati za to."
"Čak ni ova djevojka?"
"Čak ni ona."
"A jel..."
"Da, tako je."
"Ah... Ma nemojte..." Starac se odjednom okrenuo prema meni. Gledao me oštro i upitno. "Kako se zoveš djevojko?" pitao je.
"Phillys," odgovorila sam.
"Prezime?" ponovo me upitao, grubljim glasom. Stala sam kao ukopana. Svoje prezime nisam znala. Nikad nisam morala govoriti svoje prezime, svi su znali da su me odgojili drveni vilenjaci, da svoje prave obitelji nisam ni imala. "Nemam ga," odgovorila sam.
"I mislio sam," reče Mudrac i okrene se prema tronu. "Koliko ja znam, ova djevojka ovdje spasila je čitavo Kraljevstvo od Gôôblensteina, uz pomoć dvoje vilenjaka i jednog poludiva. Ona ima pravo znati što se ovdje događa, više nego i vi sami!" korio ih je, sve grubljim i grubljim glasom. "Mora znati da je pobijegao Crni Anđeo prve klase!" Moje srce na čas je prestalo kucati. Crni Anđeo prve klase? Da, dobro sam znala tko su oni. Najveći neprijatelji drvenih vilenjaka. I polako su mi um počela ispunjavati sjećanja, sjećanja na avanturu koju sam doživjela s pet godina. ~
~ Flashback
Bila je noć. Mladi mjesec. Kako sam ja bila čovjek, nisam mogla ulaziti u drveće, pa sam se stalno penjala po njima, milovala ih i šaptala im da me vilenjaci čuju. Šaptala sam im o praznom nebu, bez zvijezda i mjeseca. Jedino svijetlo pružale su svjetiljke s njihovih grana. Zapuhao je hladan vjetar. Grane su se zaljuljale, ali to je djelovalo tako strašno. Stisnula sam se uz granu, kao da će me ona obraniti, znajući da se neka opasnost bliži. Samo sam morala ostati mirna i drveća u kojima spavaju vilenjaci će me sakriti. Odjednom, niz granje drveća, na granu gdje sam bila ja, pao je dječak stariji od mene valjda četiri godine. Po licu je imao ožiljke. Na lice mu je padala crna kosa, a iz kose virila su dva crvena roga. Oči su mu bile kose i crne. Iz usta su mu je curila krv, a na leđima je imao crna krila. Jedno vrijeme buljili smo jedno u drugo, potpuno iznenađeno. Kako je vrijeme prolazilo, osjećala sam sve veći strah i tjeskobu. Nevolja... bila je pred mojim nosom. Odjednom, prestravljeno sam počela vrištati i pokušala sam pobijeći. "Stani!" viknuo je crni anđeo. Nisam stala. Skočila sam s drveta na tlo i viršteći počela bježati. Dječak je također skočio s drveta, ali nije dotaknuo tlo. Zamahnuvši krilima, krenuo je za mnom. Stisnula sam se uz drvo, čiji su listovi sjali plavom svijetlošću. To drvo bilo je Leonovo, on je bio najmoćniji ratnik među drvenim vilenjacima, a bio je i najprisniji u odnosu sa mnom. Naslonila sam čelo na drvo i šaptala: "Leone, molim te, pomozi mi! Leone, strah me!" Drvo je zašuštalo. Dječak me zgrabio za kosu i odvukao od drveta. "Jesi li luda! Ta drveća su opasna!" rekao je vukavši me podalje od drveća. Počela sam prestravljeno vrištati. "Leone! Leone! Želi me odvesti! Upomoć, Leone!" vrištala sam. Odjednom, kora Leonovog drveta je nabrekla. Dio se odvojio od drveta i uz plavu svijetlost postao vilenjak grimizne kose, plavih očiju, a na glavi mu je bila kruna od zlatnog lišća bršljena. Dječak me privukao k sebi u naručje i prestravljeno koračao unatrag. "Ne! Ne dirajte nas! Maknite se od nas!" govorio je. Leon je zakoračao prema njemu. Korijenje drveća omotalo se oko njegovih nogu. "Pusti je," rekao je Leon i dječak je poslušao. Odjednom, trnovite grane napale su dječaka, ali on se oteo korijenju. Poletio je u zrak i nestao. Grane i korijenje su se povukli i sve je bilo kao i prije. Prestravljena, potrčala sam prema Leonu i zagrlila ga. Stavio je ruku na moju glavu i bezvučno me tješio. "U redu je, Phillys. Neće se više vratiti," napokon je progovorio.
"Bilo je tako strašno," jecala sam. Nakon nekog vremena, kad sam se smirila, Leon i ja smo sijeli na kamen. Vilenjak mi je počeo pričati o njima.
"Što su oni?" pitala sam.
End of Flashback ~
~ Trgnula sam se iz sjećanja i ponovo našla u dvorani. Mudrac je i dalje vikao. "Ima pravo znati koliko je Lazkar opasan! Ima pravo znati što je on, tko je on, kakvu moć ima i..."
"Phillys već zna da su Crni anđeli izrodi iz pakla! Ona već zna da izlaze na mlad mjesec i napadaju sela u potrazi za lijepim ženama koje će napastovati da bi se razmnožili! Zna da se mogu prerušiti u ljude! Zna koliko su opasni, jer je i sama bila napadnuta! I baš ju je Lazkar napao!" razbjesnio se kralj.
"Ali jeste li joj rekli zašto? Zna li ona da to nije samo da bi se razmnožio? Zna li uopće što..."
"DOSTA! NI RIJEČI VIŠE!" vrisnula je Kraljica. Loodvan je ušutio kao zaliven. "Phillys, odlazi! Mi moramo razgovarati nasamo s Mudracem!" Poslušala sam i poklonivši se, izašla van. Znala sam da se s Kraljicom, kad je bijesna, ne treba zafrkavati. Što je Loodvan htio reći, nije me zanimalo, jer ga ionako nisam shvatila što govori. Znala sam, poslat će me u potragu za njim, jer ja sam bila najvještiji tragač među ljudima koji su bili Kralju od velike pomoći. Ali zanima me, znaju li možda oni kamo je pobijegao? Ali, ne treba razbijati glavu time. Pa tu sam, kod kuće i napokon ću se naspavati! Krenula sam prema kući, a u mislima su mi je bio moj krevet i u njemu ja, slatko usnula. ~
To be continued...
Meni je ovaj post nekak bezveze ispao... Sljedeći će vam post pisat Kimmy, a već znate da je ona Christine. I još nešto. Snow Maiden se ponovo otvorila. Klik! Pozdrav!
