design by Bahata =)
< travanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Likovi (same smo ih crtale, Kimmy je crtala cure, Mimy dečke):

Phillys


Christine


Danny



Harris



Kleovan



Lazkar - human form (Yamapi)



Lazkar - angel form (Yamapi)



Ronnie



Signale

Postovi (s ovog i Snow Maiden bloga)

Chapter 1 - Phillys
Chapter 2 - Christine
Chapter 3 - Phillys

Postovi sa Snow Maiden:

Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11

Li(n)kovi

Snow Maiden (Mimyn drugi blog)
Mima je u bedu (Mimyn osobni blog)
**I feel good when Im crying** (Kimmyn osobni blog)
Kimmy's adventures (Kimmyn drugi blog s pričom)
Children of a Past and Future (moj i frendičin blog)
Charmed girl
Frankin svijet
**I feel good when Im crying**
Kimmy's adventures
x Moje knjige x
Marissa-Aileen Downs

Dnevnik.hr
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Choice of hero(Instrumental) - Dekaron

Myspace Cursors @ JellyMuffin.comMyspace Layouts & cursors

četvrtak, 16.04.2009.

Chapter 4 - Christine

† Christine... Christie... Christine...
"Christine!"
"Da?!" javila sam se ko iz topa kada me porozvala profesorica.
"Christine, zaspala si? Već te zovem 5 minuta, a ti me ne čuješ..." trknula me Ronnie kad sam došla k sebi. Pa ja sam zaspala! Prvi puta na satu. I to zta kompom. Nije da sam prva kojoj se to dogodilo u školi, ali to je prava rijetkost. Kako mogu zaspati za laptopom i slatkišem ispred sebe? Ipak sam to JA.
"Mlada damo, ponovi li se spavanje, ideš kod gospođe pedagog!" javljala se profa.
"Neće, gospođo profesor. Ispričavam se i obećajem da ću se truditi i biti bolja..." recitirala sam, iako me bolio kufer zbog toga. I kaj joj se još nisam iskajala. Što? Takva su vremenena, moram joj se malo ulizivat za ocjene. Primjetila sam da mi se Japanac okrenuo i najslađe što je mogao, najsmješio. Ili mi se samo čini? Kakav je to miris? Malo mi se spava... Mutno vidim... †
† "Christie! Christine!"
"Joj dobro, čujem te, ne moraš mi se rečit na uho.", okrenula sam se prema Ronnie, kad sam se probudila. Ajmee, moje oči...
"Ronnie, može jedna usluga?"
"Da, Christine, samo se odmaraj, doktor rekao--"
"Ma baš me to i ne znaima... ali kako sam ja završila ovdje? Što se dogodilo? Oćete li da osljepim?? Navuci mi molim zastore. Danas je preveć svijetla. Zaboravljate da sam ja kao vampir," prekinula sam ju kreštajući. No stvarno, rade svijetla kud god stignu i pojačavaju ih na takvu razinu kao da je sam Bog došao u posjetu. Zar im sunce nije dosta? Meni bi bio i mjesec. Uskoro se čulo kucanje na vratima i u sobu je ušao Yamapi. Bljesnuo me svojim prekrasnim osmjehom, a Ronnie se jednostavno bez riječi pokupila van. Zacrvenila sam se. "Jesi li dobro?" pitao je Yamapi, sjevši do mene. "Kad si pala sa stolca, mislili smo da si udarila glavom. Nisi disala pune dvije minute dok si ležala tamo na podu. Mogla si skončati."
"Oh, moj Bože! Pa nisam znala da je tako ozbiljno." Umrijeti s pogledom na predivnog dečka kao što je Yamapi? Isplati se. Počeo me gledati s krivicom u očima. "Oprosti. Ja sam kriv zbog toga," rekao je.
"Ma, o čemu ti pričaš? Bio je to nesretni slučaj! S obzirom koliko sam nespretna, to mi se može dogoditi i dok prelazim preko ceste!"
"Ne. Za ovo sam ja baš kriv."
"Ma daj..." Njegov pogled se iz pokajničkog pretvorio u ljutiti. Istog trena sam zašutila. Mogla sam se zakleti da su mu oči gorjele. "Ja idem sad. Doktor je rekao da se moraš odmarati." Njegov je pogled ponovo postao nježan. Osjetila sam snažan miris lavande. Pred očima mi se zamutilo i uskoro sam ponovo pala u nesvijest. †
† "Mlada damo, baš imate sreće! Još se samo malo odmorite ovdje i moći ćete otići kući. Ali morat ćete kod kuće samo ležati barem još tjedan dana," govorila mi je medicinska sestra s ovim svojim drvenim osmjehom preko cijele face tako da su joj oči i nos izgledale duplo maje. Čudim se da nisu poslali robota da mi to veli, jer koja je razlika s ovim drvenim smiješkom? Još joj je i kosa svezana u rep stršala na sve strane, onako zlatno plava, a sudeći po tome kako je nosila svoju plavo-bijelo (više bijelu nego plavu) kutu, bila je sva neuredna. I baš sam ja te sreće da su mi dali tu sestru. Ne bih se čudila kad bih odležala malo dulje, možda i u komi.
Pokušala sam ustati samo kako bih otišla na WC. Ona plavuša od medicinske sestre (tko je nju zaposlio?) je svojim dugim krakovima posegla zamnom kako bi me zaustavila.
"Kuda bi ti, mlada damo?" pitala je svojim kreštavim glasom.
"Molim vas, ne zovite me mlada damo," rekla sam već jako iziritirana. "Ne znam za druge, ali meni to ide na živce. I samo bih na WC, ako smijem...", rekla sam i zakolutala očima, a plavuša se nagnula stražnjicom prema ljekovima, nosom prema stropu, onako, uvrijeđeno. Vjerojatno joj nitko nije uspio reći nešto iskreno u facu, a da se drvena nije uvrijedila. Izašla sam iz zastrašujuće bjeline svoje sobe i ušla sam u zastrašujuću bjelinu hodnika. Poslije zastrašujuće bjeline hodnika, stigla je zastrašujuća bjelina WC-a... Ugledavši pauka na stropu, pljesnivi kut i osjetivši smrad koji je dopirao iz WC školjke, pokupila sam se van. Vratila sam se u sobu i pokupila stvari. Pomislila sam na Yamapija. Posjetio me! Obrazi su mi se zacrvenili, lagani mi se zavrtilo i izgubila sam pojam o onome što radim. Yamapijevo lice bilo je pred mojim očima. Vrata su se naglo otvorila i ja sam se trgnula. Bacila sam pogled da vidim je li to Yamapi... Ali nije bio. Bila je Ronnie. "Hej, Christine, si bolje? Yamapi ti je bio u posjeti. Jeste li se posvađali? Izašao je van jako ljut zbog nečega."
"Jesam, bolje sam. Ne, nismo se posvađali. A zašto ti prisluškuješ privatne razgovore?"
"Daj ajde. Zar ne znaš? Mary je odbacila Tonija, koji je tek do nedavno imao titulu najzgodnije dečka u školi. Sada ju ima - pogodi tko?"
"Yamapi," bubnula sam.
"Naravno! Bacila je oči na njega i danas mu se upucavala. Znaš kako ju je otpilio!"
"Kaj joj je rekao?"
"Citirat ću: Ne želim imati nikakva posla s vražjim sljedbenicima i nadam se da će te anđeoski vitezi poslati tamo gdje i pripadaš, a to je u paklu."
"Ajme. To je bilo... Vau! Nisko. Oduševljena sam. Zašto ja uvijek propustim dobre stvari?"
"I zato, znaš... Primijetila sam da je bio jako sretan kada sam izašla van... Kužiš kaj želim reć?"
"Da, da, naravno. Ali čisto sumnjam. Taj se frajer nikad neće zaljubit u mene."
"Bolje ti je da šutiš," rekla je Ronnie. "Frajer je totalka napaljen na tebe!" †
† Kad smo se vraćale, Ronnie je opet skakala oko onih čizama kraj svog butika. čak ih je i probala i bila je oduševljena. Misli da joj predobro stoje. Ja mislim da Ronnie jednostavno nema ukusa. Kad sam došla doma, jednostavno sam se srušila pred kućnim pragom. Da moj brat Danny nije sljedeće sekunde otvorio vrata, mislim da bih ostala ležati vani. Bila sam budna, ali se nisam mogla micati. Ne znam što me spopalo. Danny je počeo vrištati, ali ja ga nisam čula. Ugledala sam anđela na svome krovu... Lice mu nisam dobro vidjela, ali njegove oči bile su crvene boje. Pogledao me oštrim pogledom, raširio krila i nestao. Sljedećeg trena sam pala u nesvijest. †
† Bila sam u svojoj sobi. Budna sam već sat vremena, ali nisam se mogla micati. Subota, prekrasan dan, ptice cvrkuću, a ja u krevetu. U sobu je upala Ronnie, a za njom je nešto mirnijim korakom, ušao Yamapi. Uputio mi je kratak, predivan osmijeh, a onda se naglo uozbiljio. Već dva dana traju ovako. Moj brat nije se nešto sprijateljio s Yamapijem. Naprotiv, stalno se svađao s njim. "Hej, tko ti je dopustio da uđeš u Christininu sobu? Gubi se van!" dreknuo je.
"Pusti ga, Danny, pa zar ne vidiš koliko se žrtvuje! Može biti vani, uživati u prirodi i lijepom danu..." nabrajala sam.
"Zvati Mary demonom..." dodala je Ronnie.
"E, baš to!" rekla sam ja i svi smo se počeli smijati.
"Da, da. Lol," rekao je Danny ljutito. "Sve jedno. Gubi se van!"
"Ajde, Danny, daj ga pusti! Možemo dotle ti i ja na sladoled!" počela ga je šarmirati Ronnie. Nemam pojma što je Dannyju. Jednostavno ga to nije pogodilo. "Nema šanse. Ako Yamapi ostaje tu, i ja sam tu. Nema šanse da ju pustim samu s tim.. tim... Perverznjakom!" Yamapi ga prestrašeno pogleda.
"Danny, daj se smiri..." započeo je.
"TI DA SE NISI USUDIO ZVAT ME PO NADIMKU, DEBILU!!! ZOVI ME PO IMENU!!!" vrisnuo je Danny i izjurio van.
"Koje mu je pravo ime?" pitala je Ronnie.
"Daniel."
"Aha." †

To be continued...

Eto i nemoguće se desilo... Napokon novi post. Sljedeći piše Mimy sa svojom Phillys!!!



| Let's make time go faster! (5) | It's alredy too fast! | ^.^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.